Moja donacija čini razliku
Naši su donatori naša najveća snaga. Umirovljenici koji odvajaju od skromne mirovine, studenti koji se odriču kave, mladi ljudi koji vjeruju u snagu radosti kada je najteže ili zaposlene majke i očevi koji su u misiji CRVENIH NOSOVA prepoznali nešto vrijedno i neophodno za djecu i njihove obitelji koja borave u bolnicama ili za starije osobe u domovima.
U devet godina našeg djelovanja susreli smo se i razgovarali s mnogo naših donatora, darivatelja i podupiratelja, a jedno pismo mame Ksenije nas se posebno dojmilo i prenosimo ga u cijelosti:
“Ne sjećam se više gdje sam vidjela prvi put prilog o klaunovimadoktorima, ali svidjela mi se inicijativa – ima vrlo jednostavan i razumljiv cilj. Posvećena je onima koji su najranjiviji pa sam odlučila postati redoviti mjesečni mali privatni donator. Crveni novosi redovito šalju izvješća o svojim aktivnostima i planovima za dalji razvoj aktivnosti pa imam osjećaj da se donacije pošteno i korisno ulažu. U međuvremenu sam i sama postala majka zdravog i veselog dječačića, koji po izlasku iz rodilišta više nije vidio bolnicu. Sve dok u veljači 2019. nismo morali na “rutinsku” operaciju vađenja krajnika. Roditeljima niti jedan odlazak liječniku nije rutinski, a posebno operacija. Osim same operacije, prethode joj brojni odlasci na predoperativne preglede, koji, uz sve pripreme, neminovno kod djece izazivaju strah od boli, neizvjesnost od postupka i dosadne sate čekanja u bolničkim hodnicima. Tijekom jednog takvog čekanja EKG-a u Klaićevoj bolnici s kraja hodnika čula se raštimana gitarica koja je drndala u veselom ritmu. Sve su se male dječje glave počele istezati da vide otkud to dolazi. Pomislila sam – ma, nije moguće da su baš sada tu klaunovidoktori. I stvarno su bili, kratko su se zadržali sa znatiželjnom djecom i otišli dalje hodnikom prema onima kojima je njihova pažnja bila u tom času potrebnija. Svi smo načas zaboravili gdje smo i što tamo radimo. Toliko sam bila ponosna što ste možda od moje male donacije kupili nekoliko spužvastih crvenih nosova i gitaricu. Djeca su još dugo komentirala susret s klaunovima, a moje dijete koje se već oporavilo od svoje operacije, još povremeno veselo priča baki kako su “onda tamo bili klaunovi”. Zatvorio mi se krug, znam da su moje male donacije na pravom mjestu, želim vam puno uspjeha u daljem radu. Krasno je to što radite – učinite da oni kojima je teško u nekom periodu života zaborave svoje brige na koji sat ili koji dan. Drago mi je da sam imala prilike vidjeti iz prve ruke kako pozitivno djeluju na djecu. Nakon tjedan dana sin me još pita da kad opet bude išao kod doktora, hoće li opet biti oni klaunovi. Nadam se da ćete samo rasti i imati sve više klaunova i obilaziti sve više bolnica i domova. “
Martin (5) I mama Ksenija
Hvala svima koji nas podržavate od srca i crvenog nosa
