Danas, 8. siječnja, naš se crvenonosni automobil zaputio prema Sisku. Željeli smo doći do što većeg broja ljudi koji se nalaze izvan svojih domova koji su oštećeni u velikom potresu, i čiji nam je svaki osmijeh dragocjen. Velik broj ljudi, kako oni starije životne dobi tako i oni najmanjih, nalaze se u trenutcima u kojima je teško dozvoliti radosti da izađe na površinu. Naš je zadatak izmamiti taj prvi osmijeh koji će svima pokazati kako je u redu misli maknuti s neizvjesnosti i dozvoliti si trenutak smijeha i radosti. Taj jedan trenutak može biti dovoljan pokretač unutarnje snage za savladavanje svih prepreka. Upravo to nam je potvrdio i ovotjedni posjet Petrinji gdje smo utorak, 5. siječnja, proveli u pjesmi i veselju s ljudima starije životne dobi koji su jedva dočekali da ih se odmakne od svakodnevnih briga, pa barem i na kratko.

Jutro je u Sisku započelo s veselom pjesmom pozdrava koja se začula na hodnicima Osnovne škole Braće Ribar i probudila znatiželju svih prisutnih. Dr. Ludek, dr. Žulee, dr. Pandolina i dr. Maštalić,  uspjeli su kroz pjesmu, igru i zabavne trikove izmamiti osmijehe, a razveselili su im se svi, maleni i veliki. Volonteri Crvenog Križa ukazali su nam na jedan sasvim poseban trenutak koji im je dotaknuo srce. Riječ je o gospodinu koji je s klaundoktorima radosno i glasno zapjevao i zaplesao, a to je bio prvi put da su ga vidjeli tako veselog i nasmijanog jer svih ovih dana gotovo da nisu uspjeli dobiti niti riječ od njega.

Zatim smo se zaputili u Sportsku dvoranu Brezovica gdje su nas dočekala i brojna dječja lica. Družili smo se uz igru i pjesmu koja je dvoranu pretvorila u mjesto vedrog žamora i glasnog smijeha. Međutim, veselom komešanju nisu odoljeli niti oni starije životne dobi čije osmijehe možemo zahvaliti radosnim dječjim licima koja su radoznalo pratila sve trikove klaundoktora.

Zadnja današnja posjeta bila je u dječjoj igraonici u Sisku, a obilježena je s puno nama najdražeg smijeha, onog gromoglasnog dječjeg, a sve zahvaljujući inicijativi gospođe Edite. Dr. Ludek, dr. Žulee, dr. Pandolina i dr. Maštalić uspjeli su nasmijati 30-tero djece koja su bila u pratnji svojih roditelja. Njihovi roditelji radosno su s nama podijelili koliko im je ovo druženje značilo. Sada kad opet vide svoju djecu s bezbrižnim osmjesima na licu, i kad je duboka potresenost i trauma koju su proživjela u potresu, napokon pala u drugi plan. Želimo da ih taj radostan osmijeh nastavi prati i kroz sve buduće dane.

U narednim danima nastavit ćemo posjećivati područje Sisačko-Moslavačke županije kako bi donijeli barem jedan osmijeh na lica ljudi koji će razvedriti ove nepredvidive i teške dane.