Jeste li se ikada pitali kakav je dan u životu klauna? Na to pitanje odgovor skriva slikovnica Lila.

Slikovnica „Lila“, autorice Nine Sabo koju je ilustrirala Andreja Jandrečić, pobudit će dječju znatiželju i odvesti ih u maštoviti klaunovski svijet Lile, prepun obojenih dogodovština.

Nina Sabo (1983.) autorica slikovnice „Lila“ i klaundoktorica CRVENIH NOSOVA, poznatija kao dr. Lila, voli boje te osnažuje osmijehe i veselje u ljudima koji se nalaze u teškim situacijama. U Rijeci, gdje trenutno živi i radi, završava poslijediplomski specijalistički studij Gluma, mediji i kultura, a nakon studija izabrana je u zvanje asistentice na kolegiju Gluma. Sinkronizirala je crtane filmove, a sada piše, režira i glumi u predstavama za djecu i odrasle. Nedavno je napisala slikovnicu „Lila“, razigranu priču o Lili čiji nos mijenja boju i koja je dio družine CRVENIH NOSOVA klaunovadoktra.

U razgovoru s autoricom otkrili smo zanimljivu priču o nastajanju slikovnice „Lile“, koja je posvećena liku njezinog klauna u slobodno vrijeme, ali i Nini Sabo te njezinom kreativnom radu kao klaundoktorice.

Jesi li kao djevojčica mogla zamisliti kako je to biti klaun kad odrasteš?

Dok sam se pokušavala sjetiti kada sam prvi put susrela klauna, sinulo mi je da sam kao djevojčica jako voljela roman Damira Miloša „Bijeli klaun“. I još ga uvijek volim, iako sam od silnih knjiga zaboravila da postoji i koliko mi je drag. Pročitala sam taj roman ni sama ne znam koliko puta i uvijek mu se rado vraćala. Ne sjećam se jesam li tada zamišljala kako bi to bilo biti klaun, jer je klaunivština u romanu sporedna stvar, ali sam sigurna da je podsvjesno utjecao na mene; i Lila i ja obožavamo boje, često se pitamo naizgled besmislena pitanja kao što su „kuda putuju puževi i je li crveno dublje od plavog?“,  svakodnevno se tražimo i otkrivamo nešto novo o sebi i svijetu oko sebe. Mislim da ne možeš niti zamisliti kako je to biti klaun, dok ne probudiš sjemenku klauna koju svi nosimo u sebi, pa je zalijevaš i ona raste i raste i iznenađuje te svakodnevno.

Tko je glavna junakinja slikovnice, Lila?

Premda za crveni nos kažu da je najmanja maska na svijetu, ja volim vjerovati da je Lila zapravo Nina kada skine masku. Lik iz slikovnice, Lila, je ista Lila koju djeca susreću u riječkoj bolnici i domu za nezbrinutu djecu i koja posjećuje bake i djedovi u domu za starije i nemoćne. Nakon posjeta, Lilu spremam u ormar i u šareni kofer te dalje nastavljam dan kao Nina, no, htjela sam se poigrati time što Lila radi i kako provodi dane izvan bolnice i domova, budi li se ona, baš kao i Nina, raščupane kose, jede li čokoladu barem šest puta dnevno i što joj se sve može dogoditi tijekom dana? Lila, kao i svaki klaun, živi u trenutku, osluškuje i pronalazi najkompliciranije rješenje za svaki problem.

Kome je namijenjena slikovnica Lila i koja je njezina poruka?

Slikovnica je namijenjena svima koji vole slikovnice. Svima koji su se barem jednom zapitali što klaunovidoktori rade u slobodno vrijeme i je li njihov nos baš uvijek crvene boje. Nisam slikovnicu krenula pisati vođena nekom određenom porukom, nego sa željom da opišem, odnosno izmaštam jedan dan svoje Lile i otkrijem koje su to zgode i nezgode koje bi je mogle zadesiti od trenutka kad ustane iz kreveta, vodeći se time da klaun živi u trenutku, da svemu kaže ”Da!”, da su nezgode njegova hrana i da je sve moguće, pa i zapeti nosom za dugu.

Kako si došla na ideju da napišeš slikovnicu?

Ova slikovnica je moje ljubavno pismo Lili, ili ljubavna zbirka poezije u slovu i crtežu. Kad to kažem, pomislim kako to zvuči narcisoidno, samoj sebi sam napisala slikovnicu o samoj sebi, pa je sad još i drugi “moraju” čitati. Ali stvarno nije tako, mislim da je Lila najbolji dio mene, najslobodniji, najhrabriji, najemotivniji, najnaivniji i najčišći, i što mogu, zaljubljena sam u svoju Lilu i u mogućnost da, kada stavim crveni nos, budem sve ono što me strah biti bez crvenog nosa.

Koliko dugo ti je trebalo da napišeš Lilu?

Da sjednem i napišem priču, trebalo mi je jedno jutro. Pola jutra. Kratko. Ali tome je predstojalo dvije, tri godine kuhanja ideje u glavi, od trenutka kada sam poželjela napisati priču o Lili, ali nisam imala pojma što i kako, do trenutka kada sam na drugom kraju svijeta susrela klaunove koji su imali razne boje nosova, pa me to zaintrigiralo, ali i dalje nisam znala kako to uklopiti u priču i zašto, sve do trenutka kad je moj tata jednom u razgovoru umjesto kilometara izgovorio „krilometara“ i tom slatkom omaškom, ni neznajući da ju je napravio, dao Nini krila da napiše Lilu. Tu sam noć zaspala, i kad sam se ujutro probudila, priča se napisala sama od sebe. Moje je riječi nakon toga u slike pretvorila Andreja Jandrečić, sjajna riječka umjetnica za koju sam znala da će razumjeti zašto Lila nosi oblak u kosi i kojoj neće biti čudno to što Lila na nosu uzgaja stabljiku papra.

Reci nam o svom radu kao klaundoktorice u CRVENIM NOSOVIMA?

Klaundoktorica sam već skoro šest godina, i to je posao koji me ispunjava više od bilo kojeg drugog (glumačkog) posla te u kojem pronalazim svrhu. Posao nakon kojeg, kada se vratim doma, osjećam da sam učinila nešto dobro i plemenito, da sam svojim vještinama i otvorenim srcem doprinijela nečijem boljitku.