Tri škole, tri dalmatinske županije i jedna zajednička poruka: Vidim te. Mislim na tebe. Nisi sam. CRVENI NOSOVI družili su se s učenicima u Splitu, Raslini i Neviđanima u sklopu projekta „Djeca u školama za djecu u bolnicama“, koji djecu iz školskih klupa povezuje s njihovim vršnjacima na bolničkom liječenju.
Na početku projekta učitelji su s učenicima razgovarali o emocijama općenito, ali i o osjećajima s kojima se mogu suočavati djeca tijekom boravka u bolnici. Nakon toga učenici su crtali klaunove i svojim radovima slali poruke podrške vršnjacima na liječenju. Crteže su dostavili CRVENIM NOSOVIMA, a mi smo ih odnijeli u bolnice diljem Hrvatske. Danas su ti radovi izloženi na odjelima 15 bolnica te pokazuju kako i male geste pažnje djeci šalju poruku da netko misli na njih.
No, kako djeci približiti empatiju tako da ne ostane samo pojam o kojem razgovaraju, već nešto što mogu prepoznati i pokazati u svakodnevnom životu? Upravo iz te ideje nastale su radionice koje se po prvi put ostvaruju u pojedinim školama diljem Hrvatske.
Tijekom tri dana učenici su kroz radionice humora, empatije i filantropije naučili što znači primijetiti druge, razumjeti njihove osjećaje i pokazati im da nisu sami. Kroz razgovor, igru i iskustvene aktivnosti učenici istražuju emocije, uče sagledati situaciju iz perspektive druge osobe, razgovaraju o tome što znači pružiti potporu te kako i mali čin pažnje može pozitivno utjecati na nekoga drugoga.
23 škole odlučile su projekt uključiti u svoje školske kurikulume, dajući time empatiji, solidarnosti i brizi za druge prostor da postanu vrijednosti svakodnevnog života.
Prva radionica održana je 15. rujna u Osnovnoj školi Meje u Splitu, druga 16. rujna u Područnoj školi Raslina u Šibeniku, a treća 17. rujna u Osnovnoj školi Vladimir Nazor Neviđane na otoku Pašmanu.

„Uvrštavanje vašeg projekta u kurikulum našim je učenicima ispalo kao najbolji ‘šalabahter’ za život koji smo im mogli dati. Kroz igru učenici su naučili ‘stati u tuđe cipele’ i shvatili što znači filantropija, ne učenjem definicije napamet, nego kroz proživljeno iskustvo. Sve ove aktivnosti za nas nisu samo usputni projekti, već vrijednosti koje se trudimo svakodnevno njegovati u našoj školi. Ponosni smo što možemo reći da odgajamo jednu stvarno suosjećajnu i humanu generaciju.“, podijelile su s nama Ana Ostojić i Ivana Antunović, učiteljice OŠ Meje.

„Projekt CRVENIH NOSOVA uključili smo u školski kurikulum jer vjerujemo da škola nije samo mjesto usvajanja znanja i vještina, već i prostor u kojem djeca razvijaju empatiju, solidarnost i brigu za druge. Posebno nam je drago što su naši učenici kroz razgovor, igru i kreativne aktivnosti promišljali o svojim vršnjacima koji su na bolničkom liječenju. Svojim crtežima i porukama podrške pokazali su koliko djeca mogu biti otvorena, suosjećajna i spremna pružiti podršku drugima. Voljeli bismo da iz ovog iskustva ponesu spoznaju da lijepa riječ, osmijeh ili iskrena pažnja nekome mogu puno značiti te da empatiju i dobrotu nastave živjeti i izvan školskih klupa.“, rekao je Krešimir Puće, ravnatelj OŠ Fausta Vrančića.
„Drago nam je što je u našoj školi održana ova lijepa i posebna radionica empatije. Kroz igru i pokret učenici su prepoznavali i izražavali emocije. Posebno im je bilo zanimljivo „lupkanje“ kojim su otpuštali ljutnju i njezino simbolično „bacanje kroz prozor“. Dirljiv trenutak bio je kada su učenici u zajedničku maramu govorili svoje dobre misli i želje. Maramu su zatim pažljivo i nježno predavali jedni drugima. Radionica je bila vesela, topla i poučna te nas je podsjetila koliko je važno učiti djecu empatiji, dobroti i pažnji prema drugima.“, nadovezale su se učiteljice Melita Ković i Ivana Zorić Bilić iz PŠ Raslina.

U Splitsko-dalmatinskoj, Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji 353 učenika priključilo se projektu ove godine. Cilj je djeci pomoći istražiti kako prepoznati osjećaje i potrebe drugih, pružiti podršku i vlastitim postupcima pozitivno utjecati na nekoga drugoga, a uključivanjem projekta u školski kurikulum te se vrijednosti nastavljaju razvijati.
„Posebno nam je važno kada škola odluči napraviti taj korak više i projekt uključi u svoj kurikulum. Time empatija ne ostaje tema jednog školskog sata ili jedne radionice, nego postaje vrijednost kojoj se djeca mogu vraćati dok odrastaju. Djeca nas kroz ovaj projekt iznova podsjećaju da empatiju ne treba samo objašnjavati već im treba dati priliku da je osjete i pokažu. Kada jedno dijete zastane, pomisli na drugo dijete i napravi nešto samo kako bi mu uljepšalo dan, događa se upravo ono čemu ih želimo učiti: da vide jedni druge. I da znaju poručiti: Vidim te. Mislim na tebe. Nisi sam.“, istaknula je Maja Rusan, voditeljica Odjela za prikupljanje sredstava i komunikacije CRVENIH NOSOVA.
Ove godine se u projekt “Djeca u školama za djecu u bolnicama“ uključilo 95 osnovnih škola, 215 razreda i 1912 učenika diljem Hrvatske.
Od srca zahvaljujemo svim školama i učiteljima koji su djecu vodili kroz ovu priču, a najviše našim malim sudionicima koji su svojim velikim srcima pokazali koliko male geste poput crteža mogu značiti.