Prije svake operacije postoji ono teško razdoblje iščekivanja. Djeca se pitaju što ih čeka, a roditelji se trude ostati mirni i jaki. U tim trenucima prisutni su strah i briga, i osjećaju ih i djeca i roditelji – svatko na svoj način. Tako se osjećala i mama Ljubica.

„Od ranog jutra bili smo u bolnici i pripremali se za Matijinu operaciju. U sobi smo pokušavali vrijeme ispuniti igrom i razgovorom. Davala sam sve od sebe da budem što opuštenija kako bi i on bio mirniji. Ipak, vidjelo se da je pod stresom. Svako malo pitao je: „Kad ću ići na operaciju?“ U njegovom glasu osjećala se nestrpljivost, a ja sam davala sve od sebe da o tome ne razmišlja“, rekla je mama Ljubica.

A onda se u jednom trenutku dogodilo nešto sasvim drugačije. Na vratima sobe pojavila se klaunesa i započela igru s balončićima od sapunice. Matija je zaboravio na operaciju, na čekanje i na strah. Potpuno se prepustio smijehu i igri, a osmijeh mu se vratio na lice.

„Gledajući ga, i meni su suze navirale na oči – ali ovaj put od sreće i olakšanja. Atmosfera koja je do tada bila puna napetosti odjednom je postala lagana i veselija. Voljela bih da na svakom bolničkom odjelu, svaki dan, postoji jedan klaun. Sigurna sam da bi tada i djeci i roditeljima bilo lakše prolaziti kroz teške trenutke“, podijelila je s nama Ljubica.

Toga jutra klaunesa nije promijenila činjenicu da Matiju čeka operacija, ali je promijenila sve ono prije nje. Matija se nasmijao i zaboravio na strah, a mama Ljubica, koja je dotad nosila svu brigu u sebi, smijala se do suza gledajući kako se napetost pretvara u čisto olakšanje.

Iza Matijinog osmijeha i maminog olakšanja stoji podrška naših donatora i od srca im hvala na tome! 

I vi možete postati dio te priče – donirajte na https://donacije.crveninosovi.hr/s/