Gabriel je imao svega sedam mjeseci kad je stigao na odjel neurokirurgije. Malena beba u velikom svijetu bolnice – u sobi prepunoj aparata, tišine, bijelih kuta i roditeljskih strepnji. Gabrielova mama danima je bdjela uz njega u sobi punoj tuge.

„Jedna jedina je dječja soba u kojoj borave djeca s teškim i lakšim dijagnozama, a mi mame smo s njima 24 sata dnevno, skučene s djetetom na krevetu, kauču, pomoćnom krevetu dok brinemo o svojim pilićima prije i poslije operacije. Svima je teško, i djeci i mamama i sestrama i tehničarima i doktorima, a vjerujem da nije lako ni vama, CRVENIM NOSOVIMA ući u takvu jednu sobu. Mi svi puni boli, tuge, neizvjesnosti, neprospavanih noći, brige u tišini…“, govori mama Vanja.

Upravo u takve sobe ulaze klaunovi. Tamo gdje se ne diše lako. Gdje roditelji šute u tišini koja sve govori. Gdje i najmlađa djeca osjećaju ono što se ne izgovara. Ulazimo nježno i pažljivo s misijom da donesemo ono što svi duboko trebaju. Trenutak olakšanja, tračak osmijeha. I tog dana, baš u toj sobi, naše klaunese preobrazile su atmosferu.

„Dvije klaunese ušle su s jednim jedinim ciljem kojeg su ispunile. Razveselile su nas, raspršile taj sivi oblak i izmamile osmijeh na lice. Mene su ganule do suza od trenutačnog olakšanja. Hvala vam na tome što radite iz dana u dan, nesebično, punim plućima, iskreno, otvoreno, nenamješteno! S radošću vas podržavamo zauvijek. Želim vam da nikad ne posustanete na svom plemenitom putu i da ostanete naši dobri duhovi u najtežim trenucima.“, mama Vanja.

Ovakvi trenutci nisu slučajni. Oni postoje zahvaljujući našim donatorima, jer svaka donacija stvara čudo. Mirniji zagrljaj i onaj mamin osmijeh kojeg dijete cijelim bićem prepoznaje, koji pomaže prebroditi bolničke dane.

Hvala Vam što stojite iza svakog osmijeha koji se probije kroz tugu. Jer čudo je, ponekad, samo iskreni osmijeh u bolničkoj sobi.

Podržite nas i dalje donacijom na https://donacije.crveninosovi.hr/s/.