Matea nije samo donatorica. Ona zna kako izgleda biti dijete u bolnici. Kao djevojčica, provela je dugi niz godina na odjelu dječje ortopedije na Šalati. Hodnici, bolničke sobe i dani koji su se nizali jedan za drugim bili su njezina svakodnevica.

Godine provedene na odjelu ostavile su trag. Školski praznici koje nije provela kod kuće. Nova Godina dočekana među bolničkim zidovima. Takvi trenuci ostaju zauvijek. I upravo zato, danas često pomisli: Što da je tada postojao netko tko bi donio malo radosti u taj bolnički hodnik? Što da su tada postojali CRVENI NOSOVI?

Netko tko bi barem na trenutak učinio da sve izgleda lakše. Koliko bi jedan osmijeh značio. Koliko bi jedan susret mogao promijeniti dan.

Upravo zato danas donira.

„Želim dati svoj mali doprinos“, kaže, „kako bi djeci olakšali dane koje provode u bolnici.“ I kako bi njihova sjećanja bila barem malo ljepša.

Za Mateu, nada nije apstraktan pojam. To je ono što nas drži iznad površine kada je najteže.

„Ponekad je to jedino što nam ne dopušta da potonemo“, kaže. „A ponekad i jedino što nas gura naprijed.“

Kada pomisli na sve osmijehe koje je pomogla donijeti, osjeti olakšanje. I sreću. Jer zna da danas, netko tko prolazi ono što je ona nekad prolazila – ne mora prolaziti sam.

Donatorica Matea Mijatović Krencer iz Savonskog Broda, Smjehonoša od 2022.