Dr. Marija već 22 godine radi kao pedijatrica. Posljednjih 12 vodi Odjel za pedijatriju u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima. Kroz godine je vidjela puno – i lijepih i teških trenutaka.

Zato, kada se prvi put susrela s klaunovima CRVENIH NOSOVA tijekom uže specijalizacije u Zagrebu, nije bila sigurna kako će takav pristup funkcionirati u bolničkom okruženju.

A kada je stigla prilika da klaunovi dođu i na njihov odjel, pojavila se i mala doza skepticizma. Kako će ih prihvatiti kolege? Kako roditelji? Hoće li imati mjesto u prostoru koji je često ozbiljan, zahtjevan i emotivno težak?

Odgovor je stigao brzo. Već nakon prvog posjeta, sve sumnje su nestale. „Svi su ih bezrezervno prihvatili“, kaže.

Danas, oni više nisu gosti. Postali su dio tima. Dio svakodnevice. „Kao domaći.“

U svijetu u kojem se liječnici svakodnevno susreću s izazovima, nada je ono što pokreće. Nada da će ishod biti dobar. Da će terapija uspjeti. Da će dijete ozdraviti. Ali u trenucima kada to nije sigurno, kada stvari postanu teške, postoji nešto što pomaže nositi se s tim.

„Smijeh je tada tračak koji osvjetljava i najteži put“, kaže dr. Marija. Čak i u danima kada je posao težak, kada je odjel pun, kada su slučajevi zahtjevni – dovoljan je jedan trenutak. Jedan klaun. Jedan osmijeh. „Razveseli me barem na trenutak.“

U svijetu medicine, gdje se svakodnevno balansira između nade i neizvjesnosti, uloga klaunova je jasna. Donose ono što ponekad nedostaje – lakoću.

I zato kaže: “Nastaviti ću ih podržavati dok god budem bila u mogućnosti.”

Jer nekada je dovoljno samo nekoliko minuta smijeha da bolnička soba postane mjesto u kojem dijete može biti samo dijete. Nekad upravo taj mali trenutak olakšanja ostane u sjećanju puno duže od samog liječenja. A kada jednom vidi koliko takvi trenuci znače djeci, roditeljima i cijelom odjelu, teško je ostati samo promatrač.

Jer ponekad, ono što izgleda kao mali dodatak – zapravo postane neizostavan dio brige.

Donatorica Marija Jurković iz Vinkovaca, Smjehonoša od 2021.