Odgovor je da!

Sudjelovanje u kulturnom životu jedno je od temeljnih ljudskih prava kroz koje rastemo, razvijamo se i obogaćujemo svoje postojanje. Pitanje koje se pritom nameće jest koliko to pravo doista činimo dostupnim djeci s teškoćama.

Njima sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim događanjima često nije jednostavno. Trajanje izvedbi i ustaljeni obrasci ponašanja, mirnog sjedenja i očekivane tišine često su velik izazov za njih i njihove bližnje.

Postoje vrijedni napori da se umjetnost približi djeci s teškoćama, čime se otvara prostor za odgovor na tu ljudsku potrebu. Taj odgovor pronalazimo u radu umjetnika koji se u senzibiliziranom svijetu osjetila povezuju s individualnim potrebama djece i stvaraju umjetničke programe koji govore drugim jezikom, jezikom osjetila i emocija.

Jedan takav program je Karavan Orkestar kojeg CRVENI NOSOVI izvode diljem Hrvatske, nastao kao odgovor upravo na te potrebe. Predstava se oblikuje oko djece, poštuje njihove različitosti i omogućuje im sudjelovanje na način koji im je prirodan, ugodan i poticajan.

Predstava Karavan Orkestar

Kako je nastao Karavan Orkestar?

Ovaj program rođen je iz ideje da djeca s teškoćama i njihove obitelji mogu sudjelovati u umjetničkim izvedbama te doživjeti radost i zajedništvo kroz glazbu i igru. Hanneke Heessels, koja je godinama djelovala u nizozemskoj organizaciji bolničkih klaunova CliniClowns i jedna je od autorica koncepta Karavan Orkestra, opisala je kako je sve krenulo:

„Htjeli smo osmisliti nešto za djecu s teškoćama, ali i njihovu obitelj. Jer dijagnoze jednog djeteta utječu na cjelokupnu obitelj, svi ulaze u taj sustav, svi moraju razmisliti je li nešto prikladno i izvedivo za dijete s teškoćama.

Tako smo odlučili napraviti cirkus za cijelu obitelj. Cirkus koji je bio umjetnički i tehnički prilagođen djeci s teškoćama, a posjetila bi ga cijela obitelj – ­­mama, tata, dijete, braća, sestre, djedovi, bake. Nisu morali misliti o sitnicama jer smo ih mi osigurali za njih“, podijelila je Hanneke.

Klaunese CRVENIH NOSOVA i Hanneke Heessels

Bio je to velik i uspješan projekt, koji su provodili nekoliko godina. No, s vremenom su shvatili da i dalje postoje obitelji koje ne mogu doći, čija djeca su ipak previše preplavljena impulsima za ovakav tip predstave i koje je jednostavno strah.

„Stalno sam razmišljala kako doći do te djece koja nas ne mogu posjetiti, kako da nas i oni upoznaju. Zajedničkim promišljanjem odlučili smo otići do njih tako da odemo u grupe u kojima su preko dana. Tako smo ušli u njihov prostor u kojemu se oni osjećaju sigurno i poznato. Tri vrsna klauna, svaki s nekim posebnim talentom, s predstavom koja donosi poseban osjećaj i atmosferu“, dodala je Hanneke.

Taj oblik predstave zadržao se i raširio među drugim klaunskim organizacijama, a među njima je i Hrvatska. Princip je ostao isti: ulazak u svijet djece na njihov način, kroz glazbu, ritam i igru, stvarajući prostor u kojem djeca mogu biti slobodna, izražavati se i osjećati radost, a da pritom budu dio umjetničke izvedbe.

Predstava Karavan Orkestar

Što Karavan Orkestar znači djeci s teškoćama?

Karavan Orkestar do djece s teškoćama dovodi umjetničku predstavu, a istovremeno su u prostoru u kojem mogu biti svoji, u kojem nitko ne postavlja ograničenja, a svaki njihov izraz je vrijedan. U toj predstavi važno je pratiti ritam i potrebe svakog djeteta.

„Njihov jezik je drugačiji. Impulsi iz okoline često na njih utječu puno jače nego na ostale. Promet na ulici, glasni razgovori, mirisi… Sve to utječe na njihov dojam nas. Kao klaun to prepoznate. U tišini raspoznajete što je već prisutno. Uvijek se vraćate na nulu, pogledati oko sebe, probate shvatiti koja je priča i prilagoditi se situaciji.“, ističe Hanneke.

„Jedan dječak nam je tijekom jedne predstave ugasio svjetlo. Odmah sam pomislila da je to zato što mu se predstava ne sviđa. Kasnije smo razgovarali s odgajateljicom iz grupe i rekla je: ‘Oh, ne, ne. Kroz predstavu on se sjetio Božića, jer su tada njegovi roditelji gasili upaljena svjetla kako bi vidjeli lampice. Za njega je to bio predivan trenutak, nešto što je njemu posebno.’ Nikada ne možete unaprijed znati što će ih dirnuti, ali upravo u tome je ljepota ovog programa“, ispričala je.

U toj slobodi i mogućnosti da se izraze tijekom predstave, djeca se osjećaju prihvaćeno, a kroz interakciju klaunovi djecu usmjeravaju da budu dio grupe. Nedavno je Hanneke promatrala kako klaunese CRVENIH NOSOVA izvode predstavu Karavan Orkestra i tada joj je jedan takav događaj zapeo za oko:

„Bio je dječak koji je na početku bio vrlo uzbuđen i pun energije. Klaunese su ga uključile u svoju igru, u toj razini da on bude zadovoljan, ali i da se drugi ne osjećaju zapostavljeno. Uz toliko puno energije brzo se iscrpio. Tad je dao prostor drugima. Nakon kratkog odmora ponovno se uključio i bio je sretan. U njegovom izrazu vidjeli smo radost, slobodu i osjećaj pripadnosti“, podijelila je Hanneke.

„Sve što klaunovi naprave prema jednom djetetu, primjer je drugima kako će oni dalje postupati. Djeca vide i osjećaju energiju, i to ih uči kako se povezivati s drugima, kako davati i primati“, istaknula je.

Predstava za djecu s teškoćama “Doba”

Što odraslima donosi Karavan Orkestar?

Kada se razgovora o djeci s teškoćama često se zaboravlja na odrasle: roditelje, asistente, odgajatelje i učitelje. A njima je svakodnevica satkana od planiranja, procjena, opreza i stalne brige.

Razrednica Ina Šimek, nakon predstave u Školi za odgoj i obrazovanje u Puli, opisala je upravo to:

„Kad s učenicima idemo u kazalište ili kino, čak i na predstave koje su prilagođene baš njima, uvijek postoji mala doza straha: hoće li im biti ugodno, hoće li netko htjeti šetati ili skakati usred izvedbe, hoće li zapjevati ili biti glasniji, i hoće li to smetati izvođačima.
Na predstavi Karavan Orkestra taj se naš strah sveo na minimum. Malo je bio prisutan, ali smo se mi odrasli opustili kada smo vidjeli da vas se ne omete lako i da ste spremni na svašta. Tada smo se i mi malo opustili i još više uživali. Super je gledati našu djecu kako znatiželjno i fokusirano nešto promatraju, što znači da im je zanimljivo. Super je i da su mogli raditi upravo to što vole ili što im treba, bez našeg straha da to nije prikladno“, rekla je Ina.

Predstava Karavan Orkestar

Ovo je samo jedan od mnogih sličnih osvrta koji nam potvrđuju koliko ovakav pristup znači i odraslima. Njima je posebno važno znati da se djeca ne moraju suzdržavati, da imaju slobodu prići klaunovima tijekom predstave i postati aktivan dio njihove igre i priče. Ne osuđujemo, ne propitujemo i ne tražimo objašnjenja za dječje postupke jer ono što dijete učini, učini zato što je to dio njega samoga. A nama je to potpuno u redu. Takva spontanost, iskrenost i sloboda izražavanja upravo su ono što želimo poticati.

„Ne radi se o tome da stalno budete klaun. Radi se o tome da omogućite drugome da bude svoj, da donese ono što voli i što ga veseli“, ističe Hanneke.

I upravo u toj jednostavnoj ideji leži snaga Karavan Orkestra.
Kada umjetnost postane dovoljno široka da primi dijete baš takvo kakvo jest, tada se otvori prostor za radost, povezanost i osjećaj pripadnosti.

I to je, u svojoj najčistijoj formi, umjetnost.