Marko Kalc, poznatiji kao Maestro Leopold Frak iz riječkog tima klaunovadoktora ove je godino čak dva puta sudjelovao u međunarodnom projektu Emergency smile koji se provodi u organizaciji naše krovne organizacije RED NOSES Clowndoctors International. Nakon što su mu se slegnuli dojmovi s misije u Bjelorusiji, Marko se s timom klaunova iz partnerskih crvenonosnih zemalja zaputio u Ukrajinu gdje je, uz veliku podršku svog hrvatskog kolege Marija Perkovića, poznatijeg kao klauna Žbunja, provodio različite umjetničke i motivirajuće radionice s djecom izbjeglicama, njihovim obiteljima te stručnim osobljem i volonterima koji rade s izbjeglicama. Marko nam je ispričao što ga je motiviralo na još jednu misiju i kako je ona izgledala.
Što te motiviralo da se uključiš u projekt Emergency smile?
Emergency Smile projekt me je odmah privukao kad sam čuo za njega još prije 3 godine, ali nisam dobio priliku biti dio njega sve do ove godine. U lipnju sam otišao s grupom od šest klaunova u Bjelorusiju, a u rujnu sam otišao s grupom od četiri klauna u Ukrajinu. Želio sam iskusiti kako je raditi na kriznim mjestima s ljudima koji su traumatizirani zbog rata ili prirodnih katastrofa koje su im oduzele sve. Svojim znanjem i umjetničkim radom želio sam pomoći tim ljudima da opet osjete veselje i sreću. Emergency Smile je izazovan projekt i to me privlači jer kroz te izazove učim i razvijam se kao umjetnik i kao osoba, a to je vrlo bitno u ovom poslu.
Kako si se pripremio za misiju?
Jedina potrebna priprema bila je u našoj Međunarodnoj školi humora u Beču gdje smo se pripremali pet dana prije nego smo otišli na misiju. Radili smo s različitim mentorima na klaunskoj predstavi i na konceptu radionica humora koje smo vodili te smo jedan dan proveli s psihologinjom s kojom smo razgovarali o nošenju sa stresom, pravilnom komuniciranju i rješavanju nesuglasica koje bi se mogle dogoditi u našem klaunovskom timu.
Što si zatekao na terenu?
Zatekao sam vrlo pozitivnu djecu i njihove roditelje koji su, unatoč tome što su morali pobjeći iz svojih kuća u drugi grad, bili ljubazni i motivirani za rad s nama. Vidio sam iznimnu hrabrost u ljudima koji su izgubili sve, vidio sam sreću u očima roditelja kada je njihovo dijete razigrano i neopterećeno učilo nove klaunske i cirkuske vještine, vidio sam da je djeci potrebno tako malo da ih se motivira i da im se probudi ona dječja razigranost, vidio sam zajednicu. Njima treba samo malo motivacije, a to je razlog zašto smo mi došli. Mi im ne možemo promijeniti njihovu životnu situaciju, ali ih možemo motivirati i probuditi im interes za igru te razne cirkuske i klaunske vještine, a možda je najvažnije od svega da se kroz vrijeme provedeno s nama mogu družiti i sprijateljiti jedni s drugima te razviti prijateljski odnos.
Što te promijenilo?
Definitivno sam postao motiviraniji za rad s ljudima i djecom. Toliko puta sam prisustvovao čudesnoj situaciji gdje se dijete koje je ušlo u prostoriju puno straha i nesigurnosti kroz igru s nama otvorilo i ukrasilo svoje lice velikim osmijehom. Taj mi je osjećaj neprocijenjiv. I to je naša misija!
S kojim si organizacijama surađivao?
Na obje smo misije surađivali s lokalnim Crvenim Križom koji nas je vozio u sve dogovorene institucije gdje smo radili s djecom i odraslima.
Održali smo u svakom gradu radionicu humora za volontere Crvenog Križa gdje smo im kroz igru pokazali razne načine i bazične cirkuske vještine koje mogu upotrijebiti u radu s djecom. Te su radionice uvijek bile jako uspiješne i ispunjene smijehom i radošću. Ljudi ponekad otkriju koliko su zapravo motivirani tek kad ih netko pravilno usmjeri i to je ono što se dosta često događalo na Emergency Smile misijama.
Je li tvoj život drugačiji nakon ovog iskustva?
Ne mogu reći da mi se život promijenio, ali definitivno mogu reći da sam svjesniji problema u kojima se nalaze izbjeglice diljem svijeta. Mi u Hrvatskoj živimo u realtivno sigurnoj okolini dok se mnogi bore za preživljavanje nakon što su izgubili svoj dom i svoje voljene.
Bilo mi je teško rastati se od djece nakon što smo proveli dane radeći s njima. Zavoliš ih i želiš im dati više, ali nažalost vremena je malo. Ima toliko djece kojima smo potrebni tako da mislim da se trebamo opet vratiti na sva ta mjesta. 🙂
naslovna fotografija: RED NOSES Clowndoctors International
