Naša klaunesa sestra Livadić u 2025. godini obilježila je svoju 1000. posjetu!
Da, dobro ste pročitali – 1000. posjetu djeci, starijima, odraslima, djeci s teškoćama i svima onima kojima je osmijeh bio najpotrebniji.

Podijelila je s nama kako se ona osjeća u vezi toga, pa uživajte u čitanju:

“Kad izgovorim tisuću,
ne zvuči kao nešto posebno veliko.
Tisuću može biti zrnaca pijeska, kilometara ili nekog novca.

Ali ovih tisuću je nešto sasvim drugo.

To je više od tisuću puta kad sam obukla klaunske cipele,
stavila najmanju masku na svijetu
i pustila da me moj klaun vodi tamo
gdje je prostor za čudesa.

Tisuću puta prošla sam bolničkim hodnicima
i pokucala na više od 40 000 vrata.
Iza njih su bili stvarni susreti,
pogledi koji se pretvore u smijeh
ili suze koje nose olakšanje.

Ja, kao klaun – sestra Livadić –
nisam spasiteljica.
Ja sam suputnica u trenutku.
I upravo zato sam duboko zahvalna
na tim stvarnim trenucima susreta, dijeljenja i disanja.

Humor je tu da poveže,
da napravi mali most od šarenih pločica.
Humor je tu da zagrli strah, tugu i dan učini lakšim.

Obuzme me takvo ushićenje kad pomislim koliko je u ovih
1000 posjeta stvoreno uspomena.
Ponekad čujem da se sad već odrasli ljudi
sjećaju našeg susreta kad su bili mali.

Bilo je i djece koja nisu htjela doma
jer znaju da dolazimo četvrtkom.

Zahvalna sam za sve moje kolegice i kolege s kojima
dijelim sve procese osobnog rastvaranja, rasta, tuge, straha,
a ponajviše zdravog, glasnog smijeha i zagrljaja.

I dalje učim.
I dalje me to naviše raduje.
Ovo nikad nije odrađivanje,
nego radost.

Idemo dalje cupkati po hodnicima,
kucati po vratima
širiti umjetnost klauna koji s najmanjom maskom, skida sve maske.”

sestra Livadić