Kornelija se jako dobro sjeća trenutaka provedenih uz svoju kćer u Dječjoj bolnici Srebrnjak, koji su bili obilježeni neizvjesnošću, strahom od pretraga i osjećajem odvojenosti od obitelji.

“Bila sam uz svoju kćer. Bila je slaba, čekala je bronhoskopiju, a ja sam nosila sav strah koji jedan roditelj može osjetiti.”

U takvim trenucima, vrijeme kao da stoji. Misli se vrte u krug, a svaki sljedeći trenutak nosi novu brigu. A onda – vrata su se otvorila. U sobu je ušao netko s malom gitarom i crvenim nosom.

“Ne znam koliko je trajalo, ali znam što se dogodilo. Moja kći se nasmijala. Onako iskreno, dječje. U njezinim očima više nije bilo straha. Taj trenutak nikada neću zaboraviti.” „U tom trenutku, to nam je značilo neizmjerno puno“, kaže Kornelija. Bio je to mali predah od stvarnosti koja nije bila laka. Mali prostor u kojem je dijete ponovno moglo biti – dijete.

Danas, godinama kasnije, taj trenutak i dalje živi s njom. I upravo zbog njega odlučila je postati dio priče udruge CRVENI NOSOVI klaunovidoktori.

Za Korneliju, doniranje nije samo pomoć. “Danas kada vas podržavam, ne činim to kao donator. Činim to kao majka koja zna koliko jedan takav trenutak znači.” To je način da se vrati ono što je jednom dobila – osmijeh u najtežem trenutku.

„Nada je najvažnija“, kaže. „A osmijeh i pogled pun ohrabrenja – neprocjenjivi.“

Kada pomisli na svu djecu i starije kojima je pomogla donijeti osmijeh, osjeća samo jedno – sreću. Jer, kako kaže: „Ako su oko nas sretni ljudi, što drugo možemo osjetiti nego sreću?“

Donatorica Kornelija, Smjehonoša od 2024.