Klaunovska supermoć: Mariska svaki ton, ritam i bum, svaku buku, viku i šum pretvara u čaroliju pokreta svojim plesnim vrckavim nogama.
Tko je doktorica La Mariska Risa?
La Mariska Risa je jako uzbuđena, osim kad je plašljiva, a i kad je plašljiva i onda je jako uzbuđena. Vesele ju široki osmijesi i zajednička pjesma, voli čudne šarene cipele, a najdraže su joj srebrne crocsice sa žutim patkicama. Želi ići u svemir i upoznati druge svjetove, letjeti raketom i glumiti u Zvjezdanim stazama. Zlatne šljokice su joj posebna ljubav i zato ih stavlja i na kosu i na obrve i u kolače. Što pojede vani ne računa se pa je tako uvijek fit. Ide u svojoj rozoj šuškavoj trenirci i uvijek brzo hoda kao neki super junak. Uvijek pjeva, na četku ili na kuhaču, i vjeruje da će njeno vrijeme doći da bude slavna pjevačica. Voli poljsko cvijeće i njena filozofija je da ne žali za uvelim cvijećem jer ono znači živjeti u trenutku. Voli biti sama, ali najviše voli biti u dobrom društvu jer kada su svi sretni, siti i zaljubljeni, srce joj je na mjestu.
Tko je Larisa Štefančić?
Larisa Štefančić magistrirala je Kulturologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Završila je baletni studio u HNK Zajc te se cijeli život bavi plesom. Član je plesne udruge Ri Dance od njenog početka, u kojoj je u umjetničkom timu zadnjih 13 godina. Tu je voditelj, koreograf, koordinator aktivnosti udruge, osmišljava i realizira koncepte plesnih predstava i performansa i sl. Pohađala je razne plesne radionice u i van Hrvatske te neke glumačke i scenske. Koproducentica je The Croatian Burlesque and Cabaret Festivala.
Zašto CRVENI NOSOVI?
“Pozvana sam na audiciju niti ne znajući što me čeka. Na kraju, posao iz snova. CRVENI NOSOVI donijeli su mi poniznost, timski rad, brigu za drugoga, toplinu i iskreno ‘kako si?’. Izuzetno sam ponosna na to što sam dio CRVENIH NOSOVA i što nas uče kroz razne umjetničke i profesionalne edukacije kako da radimo na sebi kao klaunu i performeru i kako da ostanemo to što jesmo. Osjećam veliku podršku i ljubav, kako od kolega tako od ljudi koje posjećujemo. Nije lagano suočiti se sa stvarnim svijetom bolnice i doma jer nas naš vanjski svijet ne podsjeća na to da on postoji, ali jako sam zahvalna što postoji takva organizacija koja podsjeća da smo krhki i maleni u ovom svemiru i da nam je dovoljan jedan osmijeh da nam popravi dan”, odgovorila je Larisa Štefančić.
