Dr. Lila naša je klaundoktorica koju ćete susresti u bezbroj različitih boja i volana kako uveseljava djecu, a i nos joj mijenja boju, međutim Lilu najbolje može opisati Nina Sabo, za koju tvrdi da je Lila zapravo Nina kad skine masku. Nina Sabo, klaundoktorica CRVENIH NOSOVA, poznatija kao dr. Lila, nedavno je napisala slikovnicu „Lila“, razigranu priču o klaunesi koja svoj djeci predočava kako izgleda dan u životu klaundoktora. Ova slikovnica vodi djecu šareni klaunovski svijet prepun mašte i zanimljivih dogodovština.

Lila je pažljivo vodila svoj dnevnik prepun impresija koje je prikupila u druženjima s djecom u Sisačko-moslavačkoj županiji koja su već pročitala slikovnicu „Lila“, u kojem je upisala sljedeće:

27.1.2021.

Probudila sam se najranije na svijetu i u isto vrijeme perući zube, navlačeći debele čarape i češljajući kosu, provjeravala  jesam li sve spakirala. Jesam, ali možda bih mogla još i ovo, još i ono, još i treće, četvrto, peto… kad sam i to spakirala, odjurila sam na bus za Zagreb, gdje me u vrtiću Mali princ čekalo puno šarene, veće i malene, djece. Spavalo mi se, ali mozak je vrtio kotačiće milijun na sat – a što ako padne kiša, a što ako je Lila zaboravila razgovarati s djecom uživo, ako su djeca zaboravila pričati s klaunom, što ako dođe orao i otme joj slikovnicu iz ruke, a što ako, ako, ako…no, čim su se ugledali, djeca i Lila, sunce je odmah obasjalo dvorište i bilo je posve jasno da ih nitko iz životinjskog carstva ne može omesti.

Ulazili su u skupinama, dvoje po dvoje, sramežljivo se smješkajući i mašući: dobar dan, jutro, bok bok.

Skupili su se oko Lile i postavljali najšarenija pitanja na koja se ona trudila dati najšarenije odgovore i opravdati svoju klaunovštinu nespretno se uspoređujući sa Supermanom koji je ponekad Clark Kent, a ponekad Superman.

Upalio se mikrofon, svi smo duboko udahnuli jedan, dva, tri i krenuli! Upoznala sam ih s lutkom Lilom koja je izašla iz slikovnice ne bi li im pokazala kako mijenja boju nosa, a oni su se malo pomalo približavali dok nas nisu okružili i slikovnici se pridružili.

Bilo je jako lijepo i još jednom sam si potvrdila da djeca postavljaju najbolja pitanja i daju najbolje odgovore. Za kraj smo napravili veliki krug, proslavili Ivanov rođendan pjesmom i poklonili slikovnice.

28.1.2021.

Krenusmo u Glinu, grad o kojem slušam na vijestima već mjesec dana, grad za koji sam znala da se nalazi tamo negdje… da bismo došli do Gline, moramo proći kraj Petrinje, koja je također svakodnevno na vijestima. Mimoilazimo se sa šleperima koji prevoze kontejnere, u retrovizoru ostavljamo kuće više ili manje oštećene, a ceste i ulice su mahom puste.

Stižemo do velikog i prekrasnog dječjeg vrtića u Glini, gdje se transformiramo u klaunovske supermene i u trojcu krećemo među djecu. Dr. Tajčica, Macho Fantastico i Lila paradno su ušli u dvoranu i uz puno bumbanja i tumbanja predstavili se svekolikoj publici. Nastala je strka jer nije bilo slikovnice koju smo, nakon bezuspješnog traženja, iščarali. Lila je opet pokazala kako čarolijom mijenja boju nosa, dok su nas djeca u čudu gledala.

Na kraju smo svi zajedno zaplesali, poklonili slikovnice, pozdravili se i krenuli dalje, put Češkog sela.

29.1.2021.

U Petrinjskom vrtiću, u koji će, kaže ravnateljica, uskoro stići još preko sto djece, jer su njihovi vrtići stradali u potresu, dr. Tajčica, sestra Livadić i Lila pripremaju se za čarobno kuhanje slikovnice. Dok djeca ulaze, one već spavaju u ormaru, na klupi, skolupčane ispod kaputa, hrču kao da ne postoji sutra i slušaju dječji meškolj i hihot. Dok se Lila skriva, Livadić i Tajčica rade nešto što izaziva salve smijeha. Lila je skrivena pod kaputom, sretna dok sluša dječje glasove, koji navigiraju i pomažu smotanim klaunesama da pronađu sve što pronaći treba. Problemi se nižu, a problemi su za klauna kao najfinija čokolada, Lila se budi, ali ništa nije spremno. Gdje je slikovnica? Kad su je skuhali i iz čarobne škrinje izvadili, Lila im je otkrila kako to klaunski nos može biti i žut i zelen, i dugast i prugast, te da klaunu nos pocrveni kada nekoga jako voli.

Nakon svega, još smo se družili, razgovarali, pregovarali, zračno izgrlili, pa krenuli dalje, put Gline.

Simpatične su to crtice iz Lilinog dnevnika koji će nastaviti pisati pri posjetu Sisačko-moslavačkoj županiji jer Lilini posjeti imaju posebnu snagu koja osnažuje osmijeh!