Projektom „Djeca u školama za djecu u bolnicama“ potičemo razvoj empatije u dječjoj dobi kao temelja budućnosti ispunjene međusobnim razumijevanjem i podrškom.

Projekt se provodi tijekom svibnja u suradnji s osnovnim školama diljem Hrvatske.  Temelji se na razgovoru s učenicima o emocijama koje se javljaju tijekom posjeta ili boravka u bolnici, poput tuge, straha, ljutnje, usamljenosti i/ili nesigurnosti tijekom kojeg se djeci objašnjava uloga klauna i pozitivne promjene koju CRVENI NOSOVI svojim djelovanjem unose u bolničku okolinu. Uz razgovor, u projektu djeca sudjeluju na kreativan način i imaju priliku nacrtati svoga klauna te crtežima razveseliti djecu u bolnici. Ova aktivnost omogućuje školskoj djeci da osjete radost dijeljenja i pružanja podrške svojim vršnjacima.

Kroz projekt „Djeca u školama za djecu u bolnicama“ težimo izgraditi budućnost povezanosti, međusobnog razumijevanja, uvažavanja i pomaganja.

CILJEVI PROJEKTA:

1.      Potaknuti filantropiju među školskom djecom: učiti djecu u školama o empatiji i kulturi pomaganja

2.      Olakšati djeci dane provedene u bolnici: omogućiti redovite posjete klaunovadoktora djeci na bolničkom liječenju

3.      Potaknuti zajedništvo: pokazati značaj podrške djetetu od strane roditelja i školskog sustava i potaknuti zajedništvo za stvaranje zdravijeg i humanijeg društva

Priliku da podrže želju školaraca da pomognu i razvesele djecu u bolnicama diljem Hrvatske te širenje crvenonosne misije imaju i njihovi roditelji, kao i svi drugi zainteresirani: doniraj.crveninosovi.hr

Pokažimo djeci što možemo ujedinjeni, jer zajedništvo je naša najveća snaga!

Za više informacija o projektu javite nam se na e-mail djecazadjecu@crveninosovi.hr.

Škole sudionice projekta “Djeca u školama za djecu u bolnicama” 2025. godine:

• OŠ  Hugo Badalić, Slavonski Brod

 

• OŠ Ivo Lola Ribar, Labin

Motivacija za mene i učenike za sudjelovanjem je to što smo razgovarali o tim teškim i tužnim situacijama kad se mora boraviti u bolnici. Neki su, nažalost, to i sami iskusili. I u tim trenucima, kroz poruke u razrednoj grupi, bili smo podrška koliko možemo!

Tako, kad smo vidjeli poziv, vrlo smo se rado uključili u projekt. Djeca su bila vrlo zainteresirana, crtali smo i komentirali ozračje bolnice te kako je jako važno da znaš da netko misli na tebe i šalje dobru energiju da što prije ozdraviš, kako oni to kažu. Svima je bilo jako drago što su sudjelovali, a roditelji su svesrdno podržali projekt.

– Jangela Sušac-Budimir, profesorica u OŠ Ivo Lola Ribar – Labin

 

• OŠ Veliko Trgovišće, Veliko Trgovišće

Da se priključimo u ovaj projekt motiviralo me to što smatram da je posao klaunovadoktora vrlo važan, odgovoran i plemenit. Također, ovo sam vidjela kao priliku da kod učenika iz svog razreda od prvih godina osnovnoškolskog obrazovanja njegujem prihvaćanje različitosti i empatiju. Učenici su s lakoćom i izrazitom pažnjom pristupili zadanom zadatku te su se veselili vlastitom odabiru najsimpatičnijeg klauna doktora.

– Magda Henok, učiteljica u OŠ VELIKO TRGOVIŠĆE

 

• OŠ Mitnica, Vukovar

Poštovani, i ove godine uključili smo se u Vaš projekt  “Djeca u školama za djecu u bolnicama”.  Hvala na hvalevrijednom projektu koji iznova uveseljava mala lica u bolnicama. Uistinu smo uživali crtajući klaunovedoktore i čitajući vaše slikovnice.

– Učiteljica produženog boravka Matea Karlić Grnja u OŠ Mitnica

 

• OŠ Čučerje, PŠ Dankovec, Zagreb

Poštovani, za sudjelovanje u projektu motivirala me činjenica da je i ovo još jedan od načina za razvijanje empatije kod učenika oko koje često stavljamo naglasak kada govorimo i učimo o emocijama. Također, neki učenici su se i sami susreli s klaunovidoktorima za vrijeme hospitalizacije te su bili jako sretni što su crtali nekoga tko ih je uveseljavao kada su bili sami.

– Sandra Matasić, učiteljica razredne nastave u OŠ Čučerje, PŠ Dankovec

 

• OŠ Zvonimira Franka, Kutina

 

• OŠ Lapad, Dubrovnik

Poštovani tim CRVENIH NOSOVA,

od srca vam zahvaljujem na toplim riječima i prekrasnoj inicijativi koju ste omogućili kroz projekt „Djeca u školama za djecu u bolnicama“. Sudjelovanje u ovom projektu bilo je istinski obogaćujuće iskustvo, kako za mene osobno, tako i za naše učenike. I sama sam voditeljica volonterskog kluba unutar škole stoga je moja motivacija za uključivanjem bila intrinzična.

Motivaciju za uključivanje pronašla sam upravo u onome što i sami svakodnevno živite – u ideji da osmijeh, podrška i suosjećanje imaju neprocjenjivu vrijednost, osobito za djecu koja prolaze kroz zahtjevna životna razdoblja. Vjerujem da je važno djecu učiti kako svojim kreativnim izražavanjem mogu donijeti radost drugima i osjetiti snagu empatije u djelovanju. Djeca su s velikim oduševljenjem pristupila crtanju klaunova – uz puno smijeha, mašte i iskrene želje da njihovi radovi nekome uljepšaju dan. Gotovo svakodnevno me pitaju jesu njihovi crteži već na zidu bolnice! Njihove reakcije bile su vrlo emotivne i ispunjene ponosom jer su svojim malim djelima mogli nekome učiniti veliko dobro. Osim toga, jedan učenik je podijelio i svoje osobno iskustvo sa klaunovidoktorima jer je boravio u bolnici u Splitu te ih je imao priliku susresti. Dok sam studirala u Zagrebu razmišljala sam se volonterski uključiti u Crvene nosove stoga ukoliko bude neka prilika da se proširite i na Dubrovnik – računajte na mene! I sama djeca su izrazila želju da klaunovidoktori dođu i u našu bolnicu!!! Zahvaljujem i na najavi zahvalnice i slikovnica – one će sigurno obradovati učenike i dodatno ih motivirati da nastave sudjelovati u ovakvim vrijednim projektima. Radujem se budućim suradnjama i novim prilikama za zajedničko širenje dobrote!

– Ivana Klarić Ivančić, socijalna pedagoginja i stručna suradnica u OŠ Lapad, Dubrovnik

 

• OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Bolesna djeca dok borave u bolnici osjećaju strah i tjeskobu. Boje se boli, pregleda, igala, operacija i svega nepoznatog. Tužni su jer im nedostaju roditelji, dom i obitelj. Dosadno im je jer imaju manje prilika za igru i zabavu, često nemaju društvo. Ponekad ih boli i ne mogu se igrati. Uloga klaunovadoktora nije da liječe tijelo, nego da im “liječe” srce. Klaunovidoktori donose toplinu, smijeh i radost djeci u bolničke sobe kada kad im je najpotrebnija. Nastoje olakšati djeci teške dane u bolnici i ispuniti ih zabavnim trenucima.

– IZJAVA UČENIKA 4 A RAZREDA OŠ SLAVKA KOLARA KRAVARSKO

Poštovani, Motivirana sam jer smatram da ste izuzetno predani, žrtvujete se i to mogu raditi samo posebni ljudi s pregršt pozitivnih osobina. Rad s bolesnom djecom i ovaj projekt još daje posebnu vrijednost. Potrudit ću se utjecati barem na djecu u svojoj učionici da tijekom života tako promišljaju. Sakupljamo i neke eure, nije puno ali je od srca.

– IZJAVA UČITELJICE RENATE KOLAREC IZ OŠ SLAVKA KOLARA KRAVARSKO

 

• OŠ Berek, Berek

Iznimna nam je čast i zadovoljstvo što smo mogli sudjelovati u Vašem projektu Djeca u školama za djecu u bolnicama! Učenike smo upoznali s radom Vaše organizacije s ciljem poticanja na pomoć djeci u teškim zdravstvenim situacijama. Radeći na projektu pokušali smo dijeliti životnu sreću i dječju radost te djelovati u zajednici.

Pridružili smo se projektu čistim i veselim srcem te vrijednim rukama. Djeca u školama mislila su na djecu u bolnicama, poticali smo i razvijali empatiju i kulturu pomaganja te zajedništvo. Želimo stvorit zdravije i humanije društvo!

– Dušica Vunić, ravnatelj – savjetnik u OŠ Berek

 

• OŠ Voćin, Voćin

Ove godine smo prvi puta dobili Vaš mail da se uključimo u projekt “Djeca u školama za djecu u bolnicama”. Čim smo ga pročitali znali smo da ćemo se uključiti jer radost djece je neprocjenjiva. U tim teškim trenucima pružate im taj mali tračak smijeha i nade. Odlučila sam projekt provesti u trećem razredu jer u taj razred ide učenik koji je većinu svog dosadašnjeg života proveo po bolnicama te je doživio Klaunovedoktore. Prvo smo razgovarali o osjećajima i kakvi im se osjećaji bude kad moraju ići kod doktora i svi su rekli da im se prvo budi strah, a onda i tuga. Nakon toga smo predstavili vašu udrugu te nam je učenik opisao na svom primjeru kako izgleda kada ga posjete klaunovidoktori. Kada sam djeci rekla što je njihov zadatak ostali su oduševljeni te su svi istog trena počeli tražiti bojice, flomastere, nastao je mali kaos u razred jer nismo ni stigli pročitati što trebaju točno raditi.

Ispitivali su u koje bolnice će njihovi crteži ići, hoće li oni moći upoznati djecu kojima su poslali crteže. Na njima se vidjela sreća i ta neopisiva toplina da nekoga mogu usrećiti svojim malim doprinosom.

– Dajana Jagušić, stručna suradnica – knjižničarka u OŠ Voćin

 

• OŠ Vođinci, Vođinci

Prije nekoliko tjedana nećak mi je završio u bolnici zbog krvarenja u mozgu. Budući da je zbog dijagnoze morao dugo biti u bolnici, bio je jako tužan…. Tada se pojavio Klaun s crvenim nosom koji mu je prvi put u bolnici izmamio osmijeh na lice. Govorila sam mojim učenicima o tome kako i oni mogu nekoga razveseliti svojim crtežom. Nisu se ni sekundu dvoumili hoće li sudjelovati u projektu, iako se radi o najmlađim osnovnoškolcima (1. razredu).

Empatija je ono što, često, nedostaje današnjim generacijama i smatram da ju treba pobuditi i razvijati što je više moguće.

– Katarina Baraban, učiteljica u OŠ Vođinci

 

• OŠ Vežica, Rijeka

Moji učenici drugog razreda produženog boravka u ovaj su projekt ušli otvorena i čista srca. Zajedno smo učili o emocijama, empatiji i pomaganju drugima. Nastojala sam osvijestiti učenike da svoju sreću i radost dijele s drugima i tako im pomognu kada je najteže. S velikim interesom i zadovoljstvom sudjelovali smo u ovom hvale vrijednom projektu i sretni smo što smo ovako maleni uspjeli pomoći mnogima kojima je pomoć potrebna.

– Nikol Belasić učiteljica u OŠ Vežica

 

• OŠ Ivanovec, Ivanovec

 

• OŠ Runović, Runović

 

• OŠ Vilima Korajca Kaptol, Kaptol

 

• OŠ Plitvička Jezera, Mukinje

 

• OŠ Eugen Kumičić, Rijeka

Motivaciju za uključivanje u ovaj projekt sam pronašla u želji da donesem osmijeh tamo gdje ga najviše treba – djeci koja se suočavaju s izazovima i boravkom u bolnicama. Vjerujem da smijeh ima ljekovitu moć, barem na trenutak, i zato mi je bilo važno biti dio nečega tako plemenitog.

Crveni nosovi su savršen primjer toga – spoj kreativnosti i suosjećanja.

Tijekom aktivnosti crtanja klaunova s učenicima, posebno me dirnula njihova iskrena i vedra reakcija. Bilo je lijepo gledati kako svaki učenik kroz crtež izražava svoju jedinstvenu viziju klauna. Za njih je to bila prilika da na trenutak zaborave gdje su i da se poistovjete s djecom u bolnici i njihovim osjećajem tijekom boravka te koliko im klaunovidoktori olakšavaju taj period. Pojedini učenici su iznijeli osobno iskustvo s boravkom u bolnici, a neki su se i susreli upravo s klaunovidoktorima – i to je ono što ovaj projekt čini tako posebnim.

– Lorena Grdinić, učiteljica u produženom boravku OŠ Eugen Kumičić, Rijeka

 

• OŠ Centar, Rijeka

 

• OŠ Josipovac, Josipovac 

Poštovani, još jednom Vam se želimo zahvaliti na projektu „Djeca u školama za djecu u bolnicama“. Projekt je u nama probudio empatiju i kreativnost. Neki učenici su vas imali priliku upoznati te su nam ispričali koliko veselje ste im donijeli. Uživali smo u gledanju vaših smiješnih videozapisa, a crtanje klaunovidoktora bilo nam je posebno drago – jer smo znali kako to radimo za nekoga kome će to možda, bar malo, uljepšati dan.

– Eva Džambić, učiteljica u produženom boravku OŠ Josipovac

 

• I. OŠ Bjelovar, Bjelovar

Na sudjelovanje u ovom projektu motivirala me želja i trud klaunovadoktora da izmame barem mali osmijeh na licima bolesne dječice. Djeca su, crtajući klaunovedoktore, jednostavno uživala, pažljivo pazeći na svaki detalj svog crteža i odabirući omiljenog klaunadoktora.

– Lea Dolenčić, učiteljica u I.OŠ Bjelovar – PŠ Tomaš

 

• OŠ Josipa Kozarca, Slatina

Dragi CRVENI NOSOVI klaunovidoktori!

Ja sam Ema i idem u 5. c razred Osnovne škole Josipa Kozarca u Slatini. Razrednik mi je učitelj Denis Ostrošić. Moj razred i ja smo jako zadovoljni s vama zato što pomažete drugoj djeci koja imaju poteškoća. Mi smo vam se htjeli pridružiti i nasmijati djecu pa smo uz pomoć našeg predobrog razrednika napravili crteže nekih vaših kostima. Prije toga nam je razrednikova kćerka (vaša Buba Marić tj. Mirna Ostrošić Galinović) malo više pričala o vama. Za poklon smo dobili crvene nosove pa smo se s njima i sa svojim crtežima fotografirali individualno, a napravili smo i dvije zajedničke fotke i ispali smo jako lijepo… Naučili smo puno o vama. Jako vam se divimo jer ste tako dobri i uvijek nasmijani. Nadam se da smo vam moj razred, razrednik i ja uspjeli pomoći svojim sudjelovanjem u ovom plemenitom projektu. Lijepi pozdrav iz Slatine!

– učenica Ema

 

Dragi klaunovi!

Ovdje Valentina! Ja sam vesela djevojčica koja voli prirodu, cvijeće, životinje i sve slatko. Htjela bih reći da sam puno saznala o vašem poslu, udruzi i članovima koji idu po domovima i bolnicama gdje su stariji ljudi, ali i oni najmlađi koji su bolesni. Na tim  mjestima uvijek razveselite sve redom! Moj prijatelj Lukas je bio bolestan pa je naknadno napravio crtež klauna Jadranka. On bi mogao biti inspiracija nekome od vas… Hvala puno na vašem trudu i velikom srcu!

– učenica Valentina

 

Poštovani  CRVENI NOSOVI! Rado smo se priključili vašem projektu! Moj razred uživao je tijekom stvaranja svojih crteža i saznavanja što vi to zapravo radite i kako. Raspoloženje je bilo toliko dobro da je naša ravnateljica uvrstila vaš projekt u naš novi kurikulum! Odlično sam se osjećao kada sam vidio naš rezultat koji smo i dokumentirali. Najljepše od svega je to da su vas neki učenici počeli primjećivati u medijskim prilozima, a neki su vas već susretali tijekom svog liječenja u slavonskim bolnicama.

– Denis Ostrošić, profesor u OŠ J. Kozarca, Slatina

 

• OŠ Jordanovac, PŠ Kozjak, Zagreb

 

• III. OŠ Bjelovar, Bjelovar

 

• OŠ Julija Kempfa, Požega

Bilo nam je iznimno drago uključiti se u ovaj projekt jer smatramo da je misija Crvenih nosova izuzetno plemenita i važna. Učenike je oduševila ideja da svojim crtežima mogu izmamiti osmijeh na nečije lice – posebno na lice djece koja se nalaze u bolnicama.

Prema Crvenim nosovima gajimo posebne simpatije jer i u našem razredu imamo učenike koji su vrlo cesto u bolnici na liječenju i neki od njih su se već družili s vama. Pričali su o tome puni oduševljenja. Tijekom crtanja klaunova vladalo je veselje i radost, upravo onako kako treba i biti kada su klaunovi u pitanju. Ovaj projekt bio je divna prilika za nastavak našeg cjelogodišnjeg učenja o empatiji, solidarnosti i moći dobrote.

Hvala vam na tome…

Sretno i radosno i dalje u crvenonosnom, klaunodoktorskom uveseljavanju malih i velikih.

– Ivana Jukić Matijević, učiteljica u OŠ Julija Kempfa

 

• III. OŠ Varaždin, Varaždin

Poštovani CRVENI NOSOVI klaunovidoktori, Na sudjelovanje u projektu motiviralo nas je to da je jedan od nas iz prvog razreda obolio i bio nekoliko tjedana sam u bolnici. On nam je pričao kako su njega CRVENI NOSOVI razveselili i uljepšali mu dane provedene u bolnici. Zato smo se i mi odlučili da našim veselim crtežima pokušamo nekom djetetu uljepšati dane u bolnici. Veliko vam hvala za sve što činite!

– Jelena Horvat Horvatek, učiteljica u III. OŠ Varaždin

 

• OŠ “Davorin Trstenjak” Čađavica, Čađavica

Moji učenici i ja, čim smo pogledali video i pročitali Vašu brošuru, odlučili smo sudjelovati i bar na taj način malo pomoći djeci u bolnicama. Međutim, učenicima na prvu nije bilo jasno kako će oni svojim običnim crtežom pomoći nekom nepoznatom bolesnom djetetu, no kada sam im rekla da samo zamisle kako će se nasmijati svi koji pogledaju umjetnička djela koja su oni nacrtali- klaunove koji su još smješniji i neobičniji nego uživo, bilo im je sve jasno! Nadamo se da će bar poneki osmijeh izmamiti naši radovi i da će se naš mali trud isplatiti. Sretni smo što su mogli sudjelovati u ovom divnom projektu!

– Učiteljica Marina Čiček, učiteljica u OŠ “Davorin Trstenjak” Čađavica

 

Učenicima je bilo jako zabavno sudjelovati u projektu. Sestri jedne naše učenice CRVENI NOSOVI su čestitali rođendan ovog proljeća dok je bila u Zagrebu u bolnici.

– Tamara Španić, učiteljica u OŠ “Davorin Trstenjak” Čađavica

 

• OŠ Vjekoslava Paraća Solin, Solin

Motivaciju za uključivanje u projekt Djeca u školama za djecu u bolnicama pronašli smo u dubokom uvjerenju da umjetnost i humor mogu povezivati ljude, osnaživati djecu i poticati suosjećanje. Sudjelovanjem u ovom projektu željeli smo približiti učenicima važnost podrške djeci koja borave u bolnici, kao i vrijednosti koje Crveni Nosovi svakodnevno promiču. Djeca su tijekom crtanja klaunova reagirala s velikim veseljem, empatijom i kreativnošću – svaki crtež bio je iskren izraz želje da razvesele svoje vršnjake. To nas je duboko dirnulo i dodatno nas motiviralo u našem radu.

– Ana Milić, mag. bibl. u OŠ Vjekoslava Paraća

 

• OŠ Skrad, Skrad

Poštovani, na pitanje što me je motiviralo da se uključimo i sama sam nekad bila onkološki bolesnik, a nedavno sam i jednog člana obitelji izgubila koji se borio s rakom. Puno sam vremena provodila na bolničkim odjelima i znam kako je biti tamo bez svojih, a posebno kad su u pitanju djeca. Kako sam posebno osjetljiva na djecu i bilo koje bolesti da ih snađu tako redovito s djecom prìčam o humanosti, o empatičnosti, pa i tome da njihovi mali kolege provode dane u bolnici dok se bore za svoje male živote. Moji petaši su jako empatični i suosjećajni, bez imalo razmišljanja su pristali i prošle i ove godine  sudjelovati u Vašoj akciji. Posebno sam im na tome zahvalna.

– Anamarija Diklić, mag.educ.politehnike i informatike, učitelj mentor u OŠ Skrad

 

• OŠ “Antun Gustav Matoš” Vinkovci, Vinkovci

U projekt “Djeca u školama za djecu u bolnicama” uključili smo se kako bismo približili učenicima, ali i roditeljima, važnost osmijeha i radosti u nekim teškim trenutcima. S učenicima smo na Satu razrednika razgovarali kako se osjećaju kad su bolesni, a neki su čak opisali i svoja iskustva boravka u bolnici. Nakon razgovora i gledanja kratkog filma o doktorima crvenim nosovima, zaključili su da bi im boravak u bolnici sigurno bio veseliji da su i oni imali priliku upoznati takve doktore. U nadi da će se njihovi crteži barem nekom bolesnom djetetu izmamiti osmijeh na lice, svi su učenici s veseljem prihvatili zadatak te nacrtali klaunovedoktore.

– Učiteljica Branka Peulić, OŠ “Antun Gustav Matoš” Vinkovci

 

• OŠ Ivana Kozarca Županja, Županja

Učenici su se trudili jer su zamišljali kako bi se neko dijete moglo razveseliti kada vidi njihov rad. Neki od njih su i sami bili u bolnici i znaju da to nije nimalo lako. Jedan učenik je i sam boležljiv i spominje koliko mu je u jednoj bolnici bilo ugodno jer su svi bili brižni i imali razumijevanja za njega dok u drugoj nije bilo tako. Primijetila sam kako se djeca puno više trude kada slikaju, crtaju s nekom svrhom. Vole sudjelovati u natječajima, ali i akcijama dobrotvornog karaktera. Klaunovi su im bili smiješni i simpatični i svatko je od njih vrlo brzo odabrao kojeg će klauna nacrtati.

– Anita Lešić, učiteljica u OŠ Ivana Kozarca Županja iz Županje

 

• OŠ Ivana Antolčića Komarevo, Sisak

Motivacija za sudjelovanje u projektu bilo je veselje koje možemo pružiti drugoj djeci. Neki od učenika i sami su bili u bolnici i u sjećanju im je ostalo kao jedno neugodno i ružno iskustvo pa ih nije ni trebalo nagovarati da pomognu drugima. U razredu često pričamo o tome kako nikad nismo premali da bi nekome pomogli i djeca vrlo rado sudjeluju u takvim akcijama. Reakcije su bile poput “želim ih usrećiti, želim da im bude barem malo ljepše u bolnici, da im zidovi nisu prazni i tužni, da se smiju…” Video s klaunovima im je bio jako zabavan.

Svi učenici škole, ne samo našeg razreda aktivno su uključeni u bilo kojoj prilici u kojoj mogu pomoći. Od skupljanja igračaka za bolnice i dječje domove, hrane, odjeće, posjeta Domu za starije i nadalje… Baš smo danas u školi imali i službeno otvorenje Volonterskog kluba za što su zaslužni učenici škole i njihovi učitelji. Radujemo se svakoj prilici u kojoj možemo bar malo pomoći i razveseliti nekoga kao što ćemo, nadam se, i djecu u bolnicama našim crtežima.

– Tea Komarac, učiteljica u OŠ Ivana Antolčića Komarevo

 

• OŠ “Kuna”, Kuna

 

• OŠ Augusta Šenoe Gundinci, Gundinci

Mene kao razrednika motiviralo je to što sam se s klaunovima crvenog nosa susreo prošle godine kada mi je sin bio na operaciji u bolnici u Osijeku. Pa se sjećam da su to jutro klaunovi došli kako bi malo razveselili djecu i dali im malo osmijeha na lice. Jedno jako ugodno i pozitivno iskustvo. Tako da mi je to bila motivacija da zajedno sa svojim razredom barem malo pomognemo i obradujemo one kojima je to potrebno. Razred je bio oduševljen što će na ovaj način pomoći ovom projektu i s radošću i osmijehom su crtali klaunove.

– Danijel Šokić razrednik 5.a razreda u OŠ A. Šenoe Gundinci

 

• OŠ Ivana Cankara, Zagreb

Svakodnevno spominjemo i učimo u školi kako ne možemo misliti samo na sebe i koliko je važno pomagati svojim prijateljima te općenito drugim ljudima kojima je pomoć potrebna. Osim što time činimo dobro djelo, dobivamo i mi nešto neprocjenjivo – poseban osjećaj da smo nekome pomogli i uljepšali mu dan. Učenici su se jako razveselili aktivnosti i sudjelovanju u projektu. Neki od njih prisjetili su se svojih iskustava kada su bili u bolnici te kako su se tada osjećali. Još bih napomenula da su se jako trudili i pri početku crtanja i pisanja jedni druge podsjećali kako moraju nacrtati najljepše što mogu kako bi razveselili djecu u bolnicama.

– Ena Čupić, OŠ Ivana Cankara

 

• Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, Varaždin

Svojevremeno sam volontirala u sklopu akcije “Za osmijeh djeteta u bolnici” tako da znam kako je bolesnoj dječici teško boraviti u bolnici.

S mojim osmašima sam razgovarala jesu li ikada bili bolesni i jesu li morali biti u bolnici, kako su se osjećali. Pogledali smo video što rade Crveni nosovi  članak i fotografije na stranici naše škole kada su Crveni nosovi uveseljavali naše učenike https://centar-tspoljar-vz.skole.hr/crveni-nosovi/ učenici su odmah prionuli crtati klaunove. Jedan od njih je rekao “Baš mi je žao svih bolesnih. Ja bih željela da su sva djeca zdrava i sretna.

– Renata Kos, djelatnica Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar

 

• OŠ Jelkovec, Zagreb

Motivacija za uključivanje u projekt bila su djeca i njihov boravak u bolnici. Htjeli smo i mi nekome uljepšati dan, izazvati osmijeh na licu i sreću u srcu. Učenici su tijekom crtanja bili uzbuđeni, ponosni i sretni.

– Dijana Digula, učiteljica u OŠ Jelkovec

 

• OŠ “Vladimir Nazor”, Slavonski Brod

Kad – ako ne sad, tko – ako ne mi?! Mogu li ja besplatno pomoći vratiti nekome osmijeh, nadu i nabaciti nekome jedan “besplatni” osmijeh? I mogu li izazvati jednu lančanu reakciju uz pomoć i kreativnosti onih “najčistijih” i najiskrenijih, svojih učenika? Evo, vjerujem da osmijeh ne košta puno, naši crteži nisu remek djela, ali vjerujemo da će netko u njima vidjeti ljubav koju smo željeli poslati onima kojima je ponestalo snage, smijeha i zdravlja. Da sam velik, zagrlio bih cijeli svijet da osjeti da sam tu!

– Ida Zukanović Šimunović, učiteljica u OŠ Vladimir Nazor, Slavonski Brod

 

• OŠ “Ivan Goran Kovačić”, Zdenci

Za sudjelovanje u ovom projektu motivirala me teška sudbina malih ljudi. Htjela sam da moji učenici više cijene to što su zdravi i što imaju lagodan život. Željela sam da vide kako i u teškim trenucima ima razloga za veselje i osmijeh. Kroz gledanje videa i kataloga te crtanja učenici su pokazali empatiju i želju za pomaganjem.

– Elena Bošnjak, učiteljica u OŠ I.G. Kovačić, Zdenci

 

• OŠ Ljudevita Modeca, Križevci

Poštovani, u Vaš projekt sam uključila učenike svoga razreda koji pohađaju izvannastavnu skupinu Mali kreativci. Učenici se vole kreativno izražavati tako da su sa veseljem ilustrirali omiljene klaunove. Za klaunove koji posjećuju djecu u bolnicama nisu znali. U projekt sam ih uključila kako bi razvijali empatiju i suosjećanje. Također, i u prošloj generaciji učenika također sam sudjelovala u projektu te smo veselo čitali dobivenu slikovnicu.

– Josipa Rabadžija, učiteljica u OŠ Ljudevita Modeca, Križevci

 

• Centar za odgoj i obrazovanje Ivan Štark, Osijek

Naši učenici pripadaju osjetljivoj populaciji djece s poteškoćama te su mnogi od njih i sami osjetili tegobe bolničkih dana, ali i upoznali Crvene nosove – klaunovedoktore koji su unosili vedrinu i radost u ta zahtjevna vremena. Dakle, motiva i empatije nije nam nedostajalo pa smo svi u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima, ali s nestrpljenjem i radošću prionuli izradi crteža koji će obradovati i razveseliti naše Klaunove, ali možda i poneko dijete.

Svi smo visoko senzibilizirani za stanja i probleme djece te sudjelovanjem u Vašem projektu i na ovaj način izražavamo podršku svima koji prolaze teške trenutke, kao i Vama u nastojanjima da im ih svojom  vedrinom, zabavom i smijehom olakšate.

– Pozdrave iz Osijeka šalju Vam učenici 5. razreda Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark sa svojim pomoćnicama i učiteljicom, Melitom Boroš

 

• OŠ “Skalice” Split, Split

Mene kao razrednika motiviralo je to što sam se s klaunovima crvneog nosa susreo prošle godine kada mi je sin bio na operaciji u bolnici u Osijeku. Pa se sjećam da su to jutro klanuovi došli kako bi malo razveselili djecu I dali im malo osmijeha na lice. Jedno jako ugodno i pozitivno iskustvo. Tako da mi je to bila motivacija da zajedno sa svojim razredom barem malo pomognemo i obradujemo one kojima je to potrebno. Razred je bio oduševljen što će na ovaj način pomoći ovom projektu i s radošću i osmijehom su crtali klaunove.

– Učitelj Danijel Šokić OŠ SKALICE

 

Učiteljica sam u produženom boravku učenika 2. b razreda Osnovne škole Skalice. Tijekom organiziranog vremena u produženom boravku radimo likovne i čitalačke radionice i projekte, stoga sam se odlučila odazvati pozivu Udruge CRVENI NOSOVI klaunovidoktori i sudjelovati u humanitarnom projekt „Djeca u školama za djecu u bolnicama“. Na ovaj projekt nam je ukazao naš poštovani ravnatelj Leo Botica ne temelju vašeg poziva našoj školi, Osnovnoj školi Skalice, za sudjelovanje u projektu.

S obzirom da CRVENI NOSOVI klaunovidoktori unose radost na dječje odjele u bolnicama, olakšavajući teške trenutke roditeljima, mi smo odlučili sudjelovati u projektu, s ciljem da potaknemo empatiju među djecom, te da razvijemo radost i ljepotu darivanja sebe i svog talenta, kroz kulturu pomaganja  i doprinošenja zajednici.

Na početku smo porazgovarali o klaunu. Tko je klaun i zašto je on važan u ovom projektu?

Učenici su nakon odgledanog videa, čitali priču Doktor Crveni Nos, koju je dobila jedna učenica, a nakon toga su slikali jednog od četiri klauna i pri tome uživali u saznanju da će njihovi crteži krasiti hodnike bolnica koje redovito posjećuju klaunovidoktori.

Likovni zadatak ih je oduševio, ali je teško bilo izabrati kojeg će klauna slikati. Dječaci su pitali mogu li slikati ženskog klauna, a jedna curica se ipak odlučila za muškog klauna. Većina curica se odlučila za doktoricu Danicu sa Skalica jer smo mi sa Skalica (kvart u Splitu blizu Poljuda).

U školi uvijek učimo djecu da treba pomagati i da svatko svojim doprinosom može učiniti nešto za drugoga, nekom uljepšati dan, „staviti“ nekome osmijeh na lice, promijeniti svijet jer djeca su naše blago za budućnost. U svakome od njih, kroz trenutke želje da razvesele jedni druge, vidi se da iako su mali, da su zapravo veliki. I jako sam ponosna na njih jer se kod njih razvila empatija. Bili su jako uzbuđeni na samu informaciju kad su saznali da će raditi nešto što će razveseliti drugu djecu, bolesnu djecu. Kod njih se probudila želja da budu što kreativniji kako bi njihov rad živopisno krasio hodnike dječjih bolnica.

Radove smo poslali na navedenu adresu i uskoro bi trebali doći.

Lijep pozdrav!

– Učiteljica Gordana Bučević Stegić OŠ SKALICE

 

• OŠ Belec, Belec

 

• Katolička OŠ Svete Uršule, Varaždin

Svakodnevno spominjemo i učimo u školi kako ne možemo misliti samo na sebe i koliko je važno pomagati svojim prijateljima te općenito drugim ljudima kojima je pomoć potrebna. Osim što time činimo dobro djelo, dobivamo i mi nešto neprocjenjivo – poseban osjećaj da smo nekome pomogli i uljepšali mu dan. Učenici su se jako razveselili aktivnosti i sudjelovanju u projektu. Neki od njih prisjetili su se svojih iskustava kada su bili u bolnici te kako su se tada osjećali. Još bih napomenula da su se jako trudili i pri početku crtanja i pisanja jedni druge podsjećali kako moraju nacrtati najljepše što mogu kako bi razveselili djecu u bolnicama. 🤗

– Ena Čupić, KAZPLOČKA OŠ SV. URSULE U VARAŽDINU

 

• OŠ Janka Leskovara Pregrada, PŠ Stipernica, Pregrada

Mi smo jedna od najmanjih područnih škola OŠ Janka Leskovara u Pregradi. Moja tri učenika vole sudjelovati u likovnom izražavanju. Uvijek su puni ideja. No, djeca su samo djeca i ponekad izgube interes za rad. S vama to nije bio slučaj. Kada smo dobili vaš e mail, pitala sam učenike jesu li čuli za crvene nosove. Jesu! Odlično! Razgovarali smo o djeci koja su bolesna, teško bolesna, uplašena…Ta djeca su  neizmjerno hrabri mali ljudi. Teško je i meni samoj zamisliti kroz koliko teških trenutaka prolaze oni i njihove obitelji. Divim se njihovoj hrabrosti i hrabrosti njihovih roditelja.

Za vas ,crvene nosove, čula sam od vaših prvih početaka kada bi reportaže o vama puštali na Vijestima, Dnevnicima…Divim vam se. Biti tako veseo kada i vas same grize tuga je neobjašnjivo. Vaš posao je jedan od najljepših poslova na svijetu! Vaš trud je neizmjeran i neprocjenjiv! Zbog toga sam uključila svoje dječake u projekt! Trudim se s učenicima razgovarati o svemu. Razgovaramo o osjećajima. U životu će doživjeti lijepe i tužne trenutke. Ništa nije  stalno. Iza svakog lošeg trenutka doći će bolji. Često ih potičem da misle na drugu djecu. Sva su djeca, bez obzira kakva ona bila, jednako vrijedna. Moramo poštovati svako živo biće. To radite i vi! Učite nas kako biti dobar i voljeti i poštovati sebe i druge ljude!

Krenuli smo s pripremom na Satu razrednika. Pogledali smo video. Učenici su bili oduševljeni. Malo je teže bilo odabrati klauna. Učenici su ispred sebe imali računalo s letkom jer su htjeli svakog klauna obojiti onako kako doista izgledaju. Bili su sretni dok su stvarali svoje radove. Rekli su da se nadaju da će njihovi radovi razveseliti bolesnu djecu. Cijelo vrijeme u učionici je vladalo prekrasno okruženje. Zanimalo ih je hoće li bolesna djeca vidjeti njihove radove, hoće li im se svidjeti? Svaki dan su me pitali jesam li poslala njihove radove .

Eto, tako je sve počelo.

– Veliki pozdrav svima vama! Dario, Matija, Juraj i Mira

 

• OŠ Mokošica, Dubrovnik

Naša Osnovna škola Moškošica, Dubrovnik s velikim je ponosom i radošću sudjelovala u humanitarnoj akciji „Djeca u školama za djecu u bolnicama“, koja s nevjerojatnom radošću donosi svjetlo, osmijeh i toplinu u živote djece kojoj je to zbilja potrebno. Motivacija za uključivanje u ovu akciju bila je jednostavna – želja da djeci uljepšamo makar i jedan dan. Kad su naši učenici saznali da svojim crtežima mogu izmamiti osmijeh na lice svojih vršnjaka koji trenutno prolaze teške trenutke, bez razmišljanja su prihvatili sudjelovati. Dirnula ih je ideja da negdje postoji prijatelj kojemu će možda baš njihov crtež dati snagu. Ta spoznaja probudila je u njima iskreno suosjećanje i snažnu želju da doprinesu. Bilo ih je predivno gledati. Tijekom crtanja klaunova, učionice su bile ispunjene toplinom, razgovorom, ali i ozbiljnošću kojom su pristupili zadatku. Mnogi su učenici rekli da su se osjećali sretno što mogu nekome pomoći na tako jednostavan, ali snažan način. Možemo Vam iskreno reći da su kroz ovu akciju naši učenici naučili važne životne vrijednosti – empatiju, solidarnost i snagu dobrote. Naučili su da i mala gesta, poput crteža, može imati velik utjecaj na nečiji život.

I zato i mi želimo zahvaliti Vama – Crvenim nosovima, koji ste mnogo više od klaunova. VI ste nositelji nade, prijatelji u teškim trenucima i podsjetnik da smijeh liječi. Vaš rad duboko nas je inspirirao i zato svesrdno podupiremo i Vas i ovu akciju, nadajući se da će osmijeh i toplina koje širite doći do što većeg broja djece. Ponosni smo što smo bili dio ove plemenite priče i radujemo se novim prilikama za zajedničko djelovanje – uz djecu, za djecu.

– Elena Čengija, OŠ Mokošica, Dubrovnik

 

• OŠ Meje, Split

 

• OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, Zabok

Osobno sam se odlučila na sudjelovanje u projektu jer sam i ja kao mala stvarala kreativne crteže za djecu u bolnici. Moju radovi mene kao klinke krase pedijatrijski odjel Opće bolnice Zabok i ovo mi se činila kao odlična prilika da takvo iskustvo podijelim i sa svojim učenicima. S obzirom da smo u Vašem projektu sudjelovali i prošle godine, na moj ovogodišnji prijedlog za suradnju učenici su reagirali s oduševljenjem i velikom zainteresiranošću te odmah prionuli na crtanje. Veselila ih je činjenica da svojim postupkom ponovno mogu izazvati osmijeh na dječjem licu kome je to zaista potrebno!

– Veseli pozdrav od učiteljice Lorene, OŠ Ksavera Šandora Gjalskog Zabok

 

• OŠ “Vladimir Nazor”, Duga Resa

Poštovani, drago nam je što smo se i ove godine uključili u ovu hvalevrijednu akciju. Djeca su ono najposebnije i zato ovako nešto ima još dodatnu važnost. Djecu učimo od malena empatiji, puno razgovaramo o ovakvim situacijama. Njima je jako drago kad znaju da čak i jednim crtežom mogu učiniti dobro djelo i izmamiti barem jedan osmijeh.

Raduju se povratno i vašim slikovnicama koje onda rado zajedno listamo.

– Sanda Halovanić, OŠ Vladimir Nazor Duga Resa

 

• OŠ Sveti Križ Začretje, Sveti Križ Začretje

 

• OŠ Nikola Tesla, Rijeka

Moja motivacija za uključivanje je osim ove profesionalne i osobna. Volontiram u bolnici kao Teta pričalica i članica Udruge Portić iz Rijeke. Jednu klaunicu i poznajem preko brata i od nje sam dobila Dr Crveni nos slikovnicu za svoju djecu. Često je čitam djeci i svi je vole. Svakako će nam dobro doći u školskoj knjižnici vaše slikovnice! Podrška svim klaundoktorima i klaundoktoricama! Smijeh i osmijeh, veliko srce i toplina koju pružaju bolja je od svakog lijeka!

– Učiteljica Petra i 3.b, OŠ Nikole Tesle u Rijeci

 

• OŠ “Drago Gervais” Brešca, Jurdani

S učenicima 3. razreda u projektu „Čitanjem do sebe“ obrađivali smo temu empatije. U sklopu radionice, razgovarali smo o Crvenim nosovima i podržali klaunove i djecu u bolnicama. Neki od učenika i sami su iznijeli iskustvo boravka u bolnici i susret s klaunovima-doktorima. S veseljem su crtali predložene i izmaštali nove klaunove.

– Mirela Tuhtan, knjižničarka i Mia Host, psihologinja – OŠ Drago Gervais Brešca

 

• OŠ Marina Držića, Dubrovnik

 

• OŠ Braća Ribar, Sisak

Naši učenici uključili su se u projekt. Kako je jedan učenik iz škole na dugotrajnom liječenju u KBC Rebro, ovo je bila prilika da se naši učenici još bolje senzibiliziraju za pružanje podrške bolesnoj djeci. Cijenimo vaš trud i nastojanja da smijehom pomognete djeci u najtežim trenutcima te vam šaljemo puno crvenonosnih pozdrava.

– Željkica Tačković, učiteljica i Mira Petek Trajanov, psihologinja – OŠ Braća Ribar

 

• OŠ Martijanec, Martijanec

 

• OŠ Ivana Kukuljevića Sisak, Sisak

 

• OŠ Vladimir Nazor Neviđane, Neviđane

 

• OŠ Vladimir Deščak, Rakitje

 

• OŠ Remete, Zagreb

 

• OŠ Stjepana Ivčevića Makarska, Makarska

 

• OŠ Petra Zoranića, PŠ Rovanjska, Jasenice

Poštovani, rado smo se odazvali projektu! Sličan projekt provodim nekoliko posljednjih godina sa svojim učenicima. Naime, za Božić izrađujemo čestitke koje u suradnji s patronažnom sestrom dostavljamo starim i nemoćnim osobama našega kraja. Svjesna sam koliko je empatija nužna za zdrave odnose među ljudima i u konačnici za zdravije društvo te  na ovaj način nastojim potaknuti njezin razvoj kod učenika koji su mi povjereni.

– Josipa Jakić, učiteljica u OŠ Petra Zoranića Jasenice, PŠ Rovanjska.

 

• OŠ Bartola Kašića, Zagreb

 

• OŠ Vladimira Nazora Potpićan, Potpićan

 

• OŠ Kraljevica, PŠ Šmrika, Kraljevica

 

• OŠ “Hreljin”, Hreljin

S velikim veseljem uključili smo se u ovaj projekt. Nadamo se da će naši dječji radovi razveseliti mnoga dječja lica.

– Radmila Vidas Babić – OŠ HRELJIN

 

• OŠ Budrovci, Budrovci

 

• OŠ Ivanska, Ivanska

Dragi CRVENI NOSOVI,

pišem vam u ime učenika 5.a i 5.b razreda OŠ Ivanska iz Ivanske. Vrlo rado smo se uključili u projekt “Djeca u školama za djecu u bolnicama”. Nakon što smo pogledali video o vašem radu uopće nismo razmišljali hoćemo li svojim crtežima pokušati razveseliti vas i djecu u bolnicama ili nećemo. Mnogi od nas ne vjeruju da su „dobri crtači“, ali dali smo sve od sebe i vjerujemo da je bitna namjera 😊. Ako ništa drugo, barem ćemo vam našim spretnim ili manje spretnim crtežima izmamiti osmijeh na lica i mislimo da je to najvažnije kad si bolestan – da imaš nekog tko će ti pokazati onu vedriju stranu života. Upravo to nam je spomenula naša prijateljica Lana Jukić koja se je prisjetila kako je kao mala jednom bila u bolnici te kako ju je posjetio jedan od klaunovadoktora. Još i danas ona čuva crveni nosić koji je tada dobila na poklon. Kada nam je pričala priču o svojem boravku u bolnici i vašoj posjeti lice joj se ozarilo srećom. Sama pomisao na vas i vaš posao je i danas, nekoliko godina kasnije od boravka u bolnici, čini sretnom. Vjerujemo da tako usrećujete velik broj djece svakog dana i upravo vam se našim crtežima zahvaljujemo na humanom poslu kojeg svakodnevno obavljate. Znamo da to za vas nije samo posao, već i poziv.

Puno vas pozdravljaju učenici 5.a i 5.b razreda i njihova učiteljica Andrea Haman.

– učiteljica Andrea Haman

 

• OŠ Vijenac, Osijek

 

• OŠ Gola, PŠ Novačka, Gola

Mi smo učenici 1. razreda PŠ Novake iz Novačke, malog mjesta na granici s Mađarskom uz rijeku Dravu. Iako nas je malo, htjeli smo vas našim crtežima razveseliti i dodatno vam uljepšati dane koje provodite u bolnici. Neka vam ovi naši crteži barem malo izmame osmijeh na lice.

– Vesela ekipa prvašića – OŠ Gola – PŠ Novačka

 

• OŠ Stoja, Pula

 

• OŠ Antuna Gustava Matoša, Zagreb

 

• OŠ “August Cesarec”, Ivankovo

 

• OŠ “Vladimir Gortan”, Rijeka

Bilo nam je izuzetno zadovoljstvo biti dio ovog plemenitog projekta. Motivaciju smo pronašle u želji da djeci prenesemo poruku suosjećanja i važnosti pomaganja onima kojima je najpotrebnije. Crtanje klaunova kao simbol radosti bilo je posebno iskustvo – djeca su bila oduševljena! Unijeli su mnogo mašte i boja u svoje radove, a cijeli proces bio je ispunjen osmijesima, smijehom i iskrenim emocijama. Vjerujemo da ovakve aktivnosti ne samo da pomažu bolesnoj djeci, već i kod zdravih mališana potiču empatiju i svijest o zajedništvu.

– Učiteljica Sonja Ivić, 3.a razred i Učiteljica Irena Dorčić, 3.b razred – OŠ Vladimir Gortan

 

• OŠ Fausta Vrančića, PŠ Raslina, Šibenik

 

• OŠ Štrigova, Štrigova

 

• OŠ Šemovec, Šemovec

Crveni nosovi su zaista posebna Udruga koja čini plemenite stvari za našu zajednicu. Izmamiti nekome osmijeh na lice, to je posebna moć i svojevrsni lijek koji liječi i tijelo i dušu. Ponosne smo što se zajedno s učenicima Produženog boravka OŠ Šemovec možemo pridružiti toj misiji kroz projekt „Djeca u školama za djecu u bolnicama“.

Kroz motivacijske razgovore i promišljanja, učenike je potaknula želja da uljepšaju dane provedene u bolnici djeci koja se tamo nalaze na liječenju. Svjesni koliko bolest može biti teško i osjetljivo razdoblje, osobito za djecu, potrudili su im kroz svoje crteže poslati poruku podrške, hrabrosti i nade.

Dodatna motivacija bila je spoznaja da njihovi radovi nekome mogu izmamiti osmijeh i donijeti malo veselja. Osjećaj da svojim trudom mogu učiniti nešto dobro za druge bio je snažan poticaj za sudjelovanje. Projekt im je omogućio da kroz umjetnost izraze svoje emocije, razviju empatiju, ali i dožive koliko je vrijedno kad se zajednica povezuje u jednoj plemenitoj svrsi.

– učiteljice u Produženom boravku: Lucija Sačić i Dijana Telebar

 

• OŠ Ravne njive – Neslanovac, Split

 

• OŠ Jagode Truhelke Osijek, Osijek