Čekaonicu Dječje bolnice Srebrnjak ispunili smo smijehom i optimizmom!
Već s vrha stepenica, klaundoktor Čarli i ja primijetili smo da je čekaonica Dječje bolnice Srebrnjak dupkom puna. Djeca, nenavikla na bolničko okruženje, nestrpljivo su se vrpoljila u plastičnim stolcima, a naši crveni nosići odmah su nanjušili zabrinutost njihovih roditelja.
Znali smo što nam je činiti – vrijeme je za glazbenu paradu! Čarli je poveo, a ja sam se svojom šuškalicom i gumenom trubom u obliku magarca trudila pratiti melodiju. Znatiželjne glavice okrenule su se prema nama, a u očima im je zasjalo uzbuđeno iščekivanje.
Požurila sam kako bih sustigla Čarlija, ali zaboravila sam ide li prvo lijeva noga… Ili možda desna? Nedoumicu sam riješila tako da sam pokušala zakoračiti s obje i… Oh, ne! To nije bila najbolja odluka!
Uhvatila sam se za rukohvat da izbjegnem pad, a kad sam se malo pribrala, primijetila sam da mi nedostaje šešir, a i cipelica! Čarli mi je ukazao da problem treba riješiti prije nego nastavimo i složila sam se, no… Odakle krenuti? Da prvo namjestim frizuru ili da samo vratim šešir, ili da obujem cipelicu koja me je gledala iz podnožja stepenica? Svjesna da je ovo problem koji ću teško riješiti sama, djeca su odmah priskočila upomoć! Pomogli su mi navući cipelicu, a ja sam posegla za prvim šeširom koji sam vidjela i brzo ga namjestila na svoju glavu. Sva ponosna, proglasila sam problem riješenim, kad sam primijetila da me gologlavi Čarli poprijeko gleda…
Djeca su mi prstićima pokušavala pokazati da na glavi imam krivi šešir – Čarlijev! Pa nije ni čudno što me tako mrko gleda… Svi smo se bacili u potragu za mojim – i Čarli, i djeca i ja! Uspjeli smo ga pronaći ispod jednog od plastičnih stolaca, a djeca su, svjesna naše zbunjenosti, orkestrirala pravu razmjenu.
Kad je svakoj glavi vraćen pripadajući joj šešir, čekaonicom se zaorio gromoglasan pljesak! Primijetili smo da su se i zabrinuta lica roditelja preobrazila u osmijehe. Naša misija je ostvarena. Sve je kako treba biti.
U maniri pravog maestra, Čarli je iznova poveo glazbenu paradu. Krenuli smo dalje, na idući odjel, u nove pobjede, ostavljajući za sobom čekaonicu ispunjenu dječjom zaigranošću, nadom i optimizmom!